Kasiopejski Experiment

Najopasnija Teorija na Svijetu

Organski Portali

Denziteti

Drvo Života

Duša i karma

Reinkarnacija

OPS i OPD polariteti

Viteški pohod

New-age i Subjektivnost

Politička ponerologija - 1

Abdukcije

Da Vinči Kod i Fulkanjelijev Pravi Identitet

Posljednji inč i kubni centimetar sreće


Osovina zla

Mit o progonu Kršcana

Sarkozy - dobar dan nato

Korporativna drzava i subverzija demokracije

Tajne mocne familije


Vijesti

Rezim potpunog bezaknoja

Eu lideri pojacavaju pritisak na irsk

Gradani Francuske

Zadržite Égalité i Fraternité ali zaboravite internet Liberté


Sarkozy – Dobar dan NATO, doviđenja Francuska

Joe Quinn
14/07/2008
Sott.net

 

Image

Odavno se već moglo naslutiti da će Sarkozy ukinuti brižno čuvanu francusku vojnu i političku neutralnost čim se nađe u predjsedničkom kabinetu.      I prije nego je nakako uspjeo pobjediti na izborima bio je poznat kao 'Sarko Amerikanac'  a nazivali su ga i 'Predsjednik Bling Bling'. Izgleda da  poštivanje Američkih imperijalista  ( u kojem Sarko po svoj prilici uživa), za francuskog političara nije moguće bez potpunog poniženja i lizanja američke čizme.

Na kraju krajeva svatko tko se svrsta zajedno sa posljednjom svjetskom imperijom može od toga imati samo veliku personalnu dobit. Pored zadovoljstva što je na strani „sile koja pobjeđuje“ takav vazal imat će i svu silu raznih privilegija uključujući ogromna financijska sredstva, utjecajnost i sve obavještajne resurse kojima imperija raspolaže.

Sve dok se prošle godine Sarkozy nije nominirao za predsjednika, Francuska je imala 40 godina dugu historiju upornog suprotstavljanje onoj vrsti američke diplomacije koja je dovela do smješnog ali u isto vrijeme  smrtonosnog „Rata protiv terorizma“. Dok god je u svjetu postojala veća sila koja je relativno neovisna, postojala je i treća opcija osim uobičajene 'opcije ili si sa nama ili si sa teroristima'. Male ali strateški važne nacije mogle su umjesto sa amerikancima ili sa „teroristima“  biti „sa Francuskom“.

1966. predsjednik de Gaulle isključio je Francusku iz NATO pakta i izbacio iz zemlje sve strane vojne sile. On je to uradio jer je shvatio da unatoč praznoj priči o „ ujedinjenim silama“ NATO nije ništa drugo nego štab za američke ekspanzionističke planove. A sa tim,  de Gaule nije htio imati ništa. Danas NATO i Vrhovni Štab Ujedinjenih Sila u Europi ( Supreme Headquarters of Allied Power in Europe – kratica SHAPE), bazirani Sjeverno od Monsa u Belgiji nisu nista drugo nego paravan kroz koji se američka hegemonija nameće diljem Europe, a posebno u bivšim sovjetskim republikama. Razmislite malo o strukturi NATO komande:

Sve vojne operacije NATO-a rukovođene su od strane Predsjednika vojne komande. Vojna komanda ima dvije Strateške komande, na čelu obje ove komande nalazi se američki starješina. Oba ova strateška komandanta  potčinjena su Vojnom komitetu.

Prije 2003-e Strateški komandanti djelili su se na Europskog (SACEUR) i Atlantskog (SACLANT), međutim danas je komandna odgovornost podjeljena između Savezničke komande za transformaciju (ACT), koja se bavi  transformacijom i obukom NATO snaga, te Savezničke operativna komanda, odgovorne za NATO operacije širom svijeta.

Vojna komanda je sada zadražala titulu  Vrhovnog savezničkog komandanta Europe (SACEUR) a direktno je podređena američkom visokom generalu  koji je smješten u Stuttgart-u, u Njemačkoj.

Pojednostavljeno sve ovo moglo bi se nazvati „Američka vlada i vojna kontrola NATO“ pa bi bilo sasvim prirodno da svaki sposobni  politički ili vojni lider bilo koje suverene Europske nacije nastoji držati NATO na sigurnoj udaljenosti. Francuska koja je nekad imala niz takvih lidera koji su bili ponosni što su rukovode suverenom Francuskom, sada ima na čelu „Sarka Amerikanca“ i sa njim je otpočela destrukcija francuskog suvereniteta.

Nismo bili previše iznenađeni kada smo prošlog mjeseca pročitali da Sarkozi planira radikalnu reformu francuske vojske kako bi ona bila spremna da se suoči „sa novim, raznovrsnim i promjenjivim prijetnjama“, što je politički naziv za „lude islamske teroriste“.
U stilu istinskog podanika imperije Sarkozy je izjavio:

"Od sada, Francuska se brani ne samo unutar zemlje nego i tisuće kilometara dalje".

Što je politički naziv za „I ja bih komad imperijalne torte, molim".
Njegov ministar obrane Henri Morin se također pridružio:

"Danas ne postoji opasnost od invazije...međutim s druge strane moramo biti u stanju poslati snage koje će sudjelovati u stabilizaciji kriznih regija".


Plemenite riječi nema šta, međutim ne mogu a da se ne upitam što stanovnici tih „kriznih regija“ koje tek trebaju biti utvrđene, mogu misliti o ovoj zabrinutosti francuske vlade za njih.  Na kraju krajeva dovoljno je pogledati tek oslobođeni Irak da bi se vidjelo šta budućnost može donjeti.

Sarkozijev plan, pod nazivom „Bijela knjiga obrane i državne sigurnosti“ (zvuči poznato?) ukinut će 54000 vojnih mjesta, dok će u isto vrijeme uključiti francuske trupe u krvoproliće koje se trenutno odvija u Afganistanu. Prema Sarkoziju cilj je da se na ovaj način prikupe sredstva za bolje prikupljanje obavještajnih podataka, satelite i zračne projektile, svemirske monitore i radare za velike udaljenosti protiv projektilskih prijetnji te novu tehnologiju za presretanje kibernetičkih napada  i prirodnih katastrofa.
Sarkozi je izjavio:

"Danas je najveća opasnost teroristički napad, ta opasnost postoji, realna je i znamo da već sutra može uzeti opasnu nuklearnu, kemijsku ili biološku formu."

Dali vam ovo opet zvuči poznato. Obratite pažnju da se govori i o opasnosti od „prirodnih katastrofa“.

Najznamenitije od svega jest da se francuska vojska svrstava pod čizmu NATO (čitaj američke) vojne komande.  Ponovno pristupanje NATO-u je ključni momenat jer se sve ostale akcije baziraju na toj činjenici.

U suštini, cilj sarkozijeve reforme je transformacija Francuske obrambene infrastrukture u ofenzivnu infrastrukturu i njeno stavljanje na raspolaganje američkom ratu protiv terorizma.

Sasvim prirodno, ovaj napad na francusku vojnu i političku nezavisnost je izazvao val nezadovoljstva. Ljevica to zove „preusmjeravanjem ka pro američkoj poitici“. Sindikalisti kažu da se radi o „uništavanju obrambene strukture zemlje“ i pozivajau civilni personal ministarstva obrane da primjeni „radne obstrukcije i počne demonstrirati protiv“. Čak su i članovi Sarkove vlastite partije napali ovaj plan, sa nekolicinom političara koji su potpisali peticiju da  se plan zamrzne dok se ne pronađe kompenzacija za vojne baze koje će biti zatvorene.

Najveći protest međutim, dolazi od same vojske. Odmah nakon što je Sarkozy objavio svoj plan, stotine oficira koji su prisustvovali ovom sastanku odbilo je pjevati nacionalnu himnu.  Dva dana kasnije grupa oficira anonimno je napala reformu u dnevniku Le Figaro. U ovom napadu oficiri su izjavili: „ prepuštamo europsko vojno vođstvo Britancima koji, kao što svatko zna, imaju specijalni odnos sa SAD“.  U svom odgovoru, Sarkozy je nekoliko puta pozvao obavještajnu službu da identificira odgovorne što je primoralo armijsku vrhovnu komandu da upozori da se ovo ne smije pretvoriti u lov na vještice.

Sada je međutim jasno da Sarko ima vrlo malo poštovanja za one koji se s njim ne slažu. Ljevica je poražena (barem do 2012) na prošlim predsjedničkim izborima a Sarkozy je nedavno pokazao prezir prema sindikatima izjavivši kako „nitko ni ne primjećuje da je štrajk u toku kada se štrajk desi“. Sarkova jedina briga, kada je u pitanju amerikanizacija francuske obrambene strukture, su vrhovni vojni dužnosnici.  Prije svega zato jer se moraju slagati sa njegovim planom da bi isti uspio, a zatim i zato jer su za razliku od političara francuski vojni dužnosnici jako poštovani od javnosti i smatraju se prije svega javnim dužnosnicima a tek onda vojnim personalom. Otvoreni otpor Sarkoziju od strane vojne vrhuške sigurno bi jako utjecao na francusku javnost koja je još uvjek dovoljno lucidna da shvati da vojnici znaju o vojnim stvarima više nego političari.  Iako bi on to jako volio, Sarkozy ne može tek tako odbaciti vojne prigovore svom planu i samo nastaviti sa njegovim sprovođenjem.

Od momenta kada je preuzeo predsjedničku funkciju, Sarkozy je jasno izjavio da je započela nova era, da je stara demokratska Francuska prošlost i da će je zamjeniti Francuska isklesana iz njegove vizije, odnosno kao što je u svom inaugurativnom govoru rekao, „moja Francuska“.

Dakle što učiniti sa generalima i širom francuskom javnosti? Prijašnje francuske vlade su uvjek kapitulirale pred jakom opozicijom javnosti  međutim ovo je Sarko Amerikanac, vrijedni đak imperije koji je prije početka ljeta naučio kako se najbolje utječe na usklađivanje stavova javnosti sa svojima, pomoću straha i traume.

I tako, prije dvije sedmice, 29-tog Lipnja, na vojnoj paradi u Carcassonu, na jugu Francuske, dogodilo se nešto neobjašnjivo i prilično traumatično.

U Carcassonu je smještena Treća marinska padobranska regimenta koja je tog dana u svojoj bazi Lappereine organizirala otvoreni dan. Prisustvovalo je oko 1000 ljudi, uglavnom pripadnika familja vojnog personala. Treća marinska padobranska regimenta je jedna od rijetkih jedinica koja je specijalizirana za hitne intervencije prilikom raznih kriza. U proteklim dekadama  je predstavljala Francusku sudjelujući  u brojnim visoko profilnim operacijama, uključujući intervencije u Libanu 1978, Čadu 1983 te na Kosovu 1999.

U sklopu otvorenog dana na sportskom terenu ove vojne baze održavana je demonstracija oslobađanja talaca. Tijekom dana pet takvih vježbi je završeno i oko 5:30  otpočela je 6-ta i posljednja u kojoj je „talac“ trebao biti izbavljen iz zatočeništva a „terorist“ neutraliziran. Odjednom, dok je 11 marinaca bilo u  u jeku vježbe pune dima i pucnjeva slijepim mecima, začuli su se krici i publika koja je promatrala vježbu na sigurnoj udaljenosti od 100 m  na samom kraju baze bacila se na tlo. Ispostavilo se da je 15 ljudi iz publike bilo ranjeno, uključujući 3-godišnjaka koji je pogođen u srce i u ruku. Nitko nije preminuo i očekuje se da će se svi oporaviti od ozljeda.

Sarkozy nije gubio vrijeme i optužio je cijelu vojnu vrhušku tvrdeći da je pokazala „nedopustiv nemar“, te obećao „brz i drastičan odgovor“. Također je rekao da ovo „ne može proći bez posljedica“ i da će „cijeli lanac komande morati odgovarati“.

Odmah su otvorene dvije istrage, jedna pod vođstvom armijskog šefa personala Bruna Cuche-a (kojeg je na tu funkciju postavio Chirac) i druga pod vođstvom javnog tužioca. Međutim ministar obrane Herve Morin je jasno dao do znanja da neće čekati i pozvao na „trenutne  sankcije bez čekanja na zaključke vojne i sudske istrage“.

Ovo ne mogu biti riječi racionalnog čovjeka, ukoliko on nema skrivenu agendu.

Kasnije te večeri Sarkozy se susreo sa najvišim vojnim časnicima uključujući i generala Cuche-a. Pokazujući netrpeljivost po kojoj je inače poznat, Sarkozy je odbio da se pozdravi sa generalom Cuche-om i da salutira bilo kome od časnika. Mahajući prstom prema njima, uskliknuo je „svi ste odgovorni! Vi ste porfesionalci a ne amateri!“.

Prema Le Piont magazinu general Cuche je bio naručito šokiran Sarkozijevom netrpeljivošću. Ovo nije čudo, jedan neimenovani viši oficir rekao je Le Point-u da Sarkozy nastoji stvoriti „ krizu povjerenja između Elisejske palate i vojske“. Drugi je izjavio da je ovaj incident naglasio „konflikt između dvije kulture-Sarkove bling bling kulture ishitrenosti i kulture samokontrole, skromnosti i osjećaja odgovornosti“.

Na kraju (a sve je trajalo malo više od 24 sata od incidenta u Carcassonu)  General Cuche je dao ostavku (koju je Sarkozy sa zadovoljstvom prihvatio) dok je nekoliko drugih oficira uključujući i komandanta Treće marinsko padobranske regimente, otpušteno. Dvije jedinice sa čitavim timovima su momentalno rasformirane što je bio rani početak Sarkozijeve rekonstrukcije planirane za Rujan 2008.

Običnom promatraču sve ovo moglo bi se učiniti kao logičan slijed nesretnog vojnog incidenta  za koji je netko morao platiti. Ali kada se cijeli događaj promatra u kontekstu Sarkozijevog vojnog dokumenta i otpora koji je izazvao, sve dobija potpuno drukčiji ton. Naročito ukoliko se pozabavimo detaljima samog „nesretnog incidenta“.

Kao što je već rečeno, 11 članova Treće marinske padobranske regimente je sprovodilo vježbu oslobođenja talaca na sportskom terenu baze. Dolje je slika tog terena. Publika je bila udaljena oko 100m od djelatnosti vježbe, na samom kraju trkališta koje se vidi na slici.

ImageImage

U vježbi je korišten mali šator u kojem je bio vojnik koji je igrao ulogu taoca i te vojnik „terorista“. 11 marinaca „spasilaca“ prikralo se šatoru od pozadi  i ubilo teroristu kao što se može vidjeti na ovoj slici koja je jedna od scena iz videa koji sniman prilikom vježbe.


ImageImage

Nakon toga su se zajedno sa taocem povukli dok su ih dva marinca pokrivala paljbom, što se može vidjeti u slijedećoj sceni videa vježbe:


ImageImage

Svi učesnici vježbe trebali su koristiti prazne metke ili takozvane ćorke što im je omogućavalo da bezbjedno pucaju u pravcu „teroriste“, što je bio i pravac publike koja se u daljini  nalazila iza „teroriste“. Nažalost jedan od dvoje marinaca koji su vatrom pokrivali ostatak spasilačke grupe je prilikom promjene magazina svoje puške izabrao pogrešan šaržer, tj. Onaj sa pravim mecima a ne ćorcima. Ćorci su obično različite boje i svjetliji su nego pravi meci što znači da je mala vjerojatnost da će  izvježbani vojnik napraviti ovakvu grešku. Pored toga, da bi se iz normalne automatske puške ispaljivali ćorci potreban je „Adapter za ćorke“ ili 'BFA' (Blank firing adaptor). Ukoliko se pravi meci ispale iz ovako prilagođene puške velika je vjerojatnost da će puška 'eksplodirati'.

U slučaju Carcassonskog incidenta izgleda da je adapter bio instaliran na pušci i da kada su iz nje ispaljeni pravi meci nije doveo do eksplozije puške nego je usporio metke i smanjio njihovu preciznost. Pretpostavlja se da zbog toga nijedna od povreda publike nije bila smrtonosna. International Herald Tribune tvrdi ja je vjerovatno samo četvoro ljudi bilo pogođeno  metcima dok je ostatak bio pogođen komadićima šljunka koje su lansirali meci koji su pogodili tlo.  Također je moguće da je sam adapter eksplodirao i odletio prema publici izazvavši razne povrede.

Zvanična istraga je zaključila da je 28-godišnji narednik koji je ispalio žive metke, vjerovatno imao kod sebe magazin sa živim mecima zaostao iz prethodne vježbe i da kada je punio šaržere sa ćorcima u svoj opasač,  nije primjetio da je jedan od magazina sadržao prave metke.  To znači , ukoliko pretpostavimo da je narednik vratio svoj opasač sa mecima u oružarnicu ( sto je morao učiniti) da odgovorni intendant u oružarnici nije primjetio da je opasač vraćen iz prethodne vježbe napunjen pravim mecima, i zatim je ponovno izdao taj opasač na dan vježbe koja se odvijala samo sa lažnim metcima.

Ako je međutim  narednik svjesno ignorirao pravila i nije vratio opasač nakon vježbe sa živim metcima koja se odvijala nekoliko dana ranije, tada moramo pretpostaviti da on nije primjetio ili upamtio da opasač sadrži prave metke. Narednik je odmah zatvoren i sada čeka na suđenje, međutim nije dao nikakvu izjavu osim što se slozio sa zaključkom zvanične istrage, a kao što je rečeno oficiri koji su bili direktno uključeni u vježbu su otpušteni.

Problem u svemu ovome jest činjenica da je generalna pretpostavka da su pripadnici treće marinsko padobranske regimente najelitniji vojnici u francuskoj i da je odgovorni narednik trebao biti vrlo iskusan bez traga bilo kakvih psiholoških problema koji bi doveli do ovakvog nemara prema pravilima i propisima. Sarkozy, ministar obrane Herve Morin i javni tužilac su nekoliko puta ponovili da  mladi narednik nije namjerno počinio ovaj zločin i da je u pitanju „ljudska greška“.
Na kraju, brzina kojom je Sarkozy optužio vojnu komandu, uhapsio odgovornog vojnika i otpustio sve uključene, uključujući šefa personala kopnenih snaga te donio prilično nezadovoljavajući zaključak znači da će cijeli događaj ostati obavijen velom misterije. Barem za sve one koji ne čitaju sott.net.

Vidite, ovdje postoji jedan vrlo važan dokaz koji se nekako pojavio u  svega nekoliko dragocjenih izvještaja glavnih novinskih kuća. Taj dokaz se može vidjeti dolje.


ImageImage

©La Depeche du Midi

"Čudno otkriće"

Slika pokazuje kutiju kondoma sa 10 pravih metaka koja je pronađena kratko nakon vježbe u Carcassonu od strane reportera regionalnih novina La Depeche du Midi. Reporter tvrdi da je pronašao kutiju na tlu i da ju je predao policijskoj stanici koja je bila uključena u istragu.  Reporter kaže da mu se činilo kao da je netko pokušavao „da se riješi nečega“. Ovo otkriće se ne spominje ni u jednom zvaničnom izvještaju, od kojih svaki inzistira da se radilo o „ljudskoj grešci“.

Da li trebamo sricati alternativne teorije? Ili je više nego očito? Koliko je jednostavno ući u oružarnicu u vojnoj bazi?  Ili, koliko je jendostavno za nekoga iz vojske da uđe u oružarnicu u vojnoj bazi?

Proteklih 9 mjeseci Sarkozy pokušava ubjediti sve da je francuska vojska i obrana bolesna i da joj je potrebno ozbiljna reforma.  Za ovo je imao malu podršku , naručito od same vojske koja se štoviše  snažno odupirala ovakvom planu. A onda se dogodi dramatičan i traumatski događaj koji uključuje civile i voila armijski šef personala „stari pas čuvar prijašnjeg sistema“ je uklonjen. Šta više, Sarkozy dobija „blagoslov javnosti“ da sprovede reformu a sve je to bazirano na tupoj traumi nanesenoj javnoj svijesti. Da li vam ovo zvuči poznato?

Očevid iz Carcassona koji je vidjeo krvavu djecu, izjavio je:

"Stalno gledamo ovakve stvari u Americi, činove potpunog  ludila, ali nije nam bilo ni na kraj pameti da bi se mogli desiti i ovdje. Ovo je užas."

Izgleda da nadimak „Sarko Amerikanac“ moramo ozbiljno shvatiti.

Danas je Dan Bastille u Francuskoj, komemoracija ustanka moderne francuske nacije protiv tiranije rojalista. Sarkozy je prisustvovao na proslavi na Champs Elysee, međutim prema svim izvještajima izgledalo je kao da je tamo bio sam.  Barem kada su u pitanju tisuće vojnika koji tradicionalno čine ovu paradu.  Prema dnevniku La Liberation  bila je to „demonstracija bez transparenata“  dok je većina drugih magazina primjetila „da vojska nije učestvovala srcem“. Mi se slažemo. Na kraju krajeva francuski narod ne moze olako  svariti činjenicu da su se „Prinčevi Pariza“ vratili  na dan kada se slavi njihova slavna prošlost i Deklaracija prava čovjeka i građanina, pobjeda nad elitizmom i totalitarizmom. Možda će biti potrebna moderna verzija Francuske revolucije da ih se spriječi da ponište 218 godina Slobode, Jednakosti i Bratstva.

 


NAPOMENA O PRAVILNOM KORIŠCENJU Ova stranica sadrži materijale koji potpadaju pod autorska prava . Ucinili smo ove materijale dostupnim kao dio našeg napora za promociju boljeg razumjevanja okoliša, politike, ljudskih prava,, ekonomije, demokracije, nauke te drustvene pravde. Vjerujemo da ovo predstavlja 'pravilno korišcenje' bilo kakvog materijala koji podliježe autorskim pravima kao što je to specificirano u paragrafu 107 americkog zakona o autorskim pravima (US Copyright Law). Prema naslovu 17 U.S.C. Section 107, materijal na ovom web sajtu distribuira se bez pravljenja profita onima koji su iskazali interes za korišcenje tog materijala za istraživanje i obrazovanje. Više informacija možete naci na : http://www.law.cornell.edu/uscode/17/107.shtml. Ukoliko želite koristiti mateijal sa ovog sajta koji podliježe autorskim pravima za osobne svrhe koje ne podpadaju pod 'pravilno korišcenje' , morate tražiti dozovolu od vlasnika autorskih prava.

Vlasnici ovih stranica izjavljuju da je materijal na njima rezultat istraživanja i eksperimentiranja u Superluminalnoj Kommunikaciji i nude ga uz razumjevanje da citatelj uvijek treba izvršiti vlastito istraživanje. Pozivamo citaoca da nam se pridruži u traganju za istinom, citajuci Otvorenog ali skepticnog uma. Mi ne ohrabrujemo "slijedbeništvo" niti "slijepu vjeru". Al OHRABRUJEMO traženje svijenosti i znanja na svim poljima kao najbolji nacin za odvajanje istine od laži. Stalno radimo na tome da verificiramo i/ili rafiniramo razumjevanje onog što je m oguce i onog što je vjerovatno. Ovo cinimo sa iskrenom nadom da ce to poslužiti za dobrobit covjecanstva, ako ne sada onda u nekoj doglednoj buducnosti odnosno verziji te buducnosti.

Contact Webmaster at cassiopaea.com
Cassiopaean materials Copyright © 1994-2004 Arkadiusz Jadczyk and Laura Knight-Jadczyk. Autorska prava zagarantirana. "Cassiopaea, Cassiopaean, Cassiopaeans," registrirana marka profesora Arkadiusza Jadczyka i njegove supruge Laure Knight-Jadczyk. Pisma posllana na adresu Cassiopaea, Quantum Future School, Arka ili Laure, postaju njihovo vlasnštvo. Objavljivanje i distribucija naseg autorskog materijala bez našeg pismenog odobrenja nije dozvoljeno.

You are visitor number .